Šta bi se dogodilo s ljudskim telom ako bi ostalo na Marsu?

Portal Atlas Obscura pozabavio se mogućnošću da već danas na Zemlji živi osoba koja će jednog dana postati prva osoba koja će umreti na Marsu.

Privatna kompanija Mars One očekuje da će prvi putnici na Mars biti putnici u jednom smeru, koji će tamo ostati do kraja života. Milijarder Ilon Mask izjavio je, a nije jedini koji misli tako, da ni sam ne bi imao problem s tim da na “Crvenoj planeti” provede ostatak života. Njegova kompanija Spejs Eks, doduše, planira povratak svoje misije s Marsa, ali istovremeno poručuje da svi, koji se odvaže na takav put, moraju da budu svesni velike mogućnosti da se neće vratiti.

Do sada su samo tri čoveka umrla u svemiru. Bila su to trojica kosmonauta iz misije Sojuz 11, koja su preminula kada je u njihovoj kapsuli, na visini od oko 160 kilometara, naglo pao vazdušni pritisak.

Ali,u svemiru još niko nije sahranjen, kremiran, niti je bilo čije telo ostalo prepušteno elementarnim silama na drugom svemirskom telu.

Šta bi se dogodilo s ljudskim telom ako bi ostalo na Marsu?

Prvo, održalo bi se vrlo dugo, prvenstveno zbog nedostatka mikroorganizama koji pospešuju raspad tela umrlih bića na Zemlji. Ono što bi uticalo na raspad bile bi bakterije iz samog tela, ali on opet ne bi bio toliko brz jer su čak i na ekvatoru Marsa noći vrlo hladne zbog retke atmosfere. Telo bi se zaledilo, sprečavajući dejstvo bakterija, i počelo bi da prolazi kroz postepen proces mumifikacije.

Ono što bi dalje razaralo tkiva, bila bi jonizirajuća radijacija za koju se pretpostavlja da je sterilisala površinu Marsa ako je na njemu ikad bilo života.

Ali svi ti procesi zajedno bili bi vrlo spori i vrlo je moguće da bi od tela preminulog na Marsu čak i nakon 100 miliona godina još ostale kosti.

Ukoliko bi bilo zakopano u tlo, telo bi bilo zaštićeno i od radijacije. Kremiranje je praktično isključeno kao mogućnost jer bi iziskivalo mnogo energije i kiseonika, resursa potrebnih za preživele.

Jedna od opcija je recikliranje tela, ali bioetičari isključuju i takvu mogućnost uz argument da čak i društva kojima su očajnički potrebne materije za kompostiranje nikad ne pribegavaju takvim rešenjima.

Iako Mars One nije razmatrao načine rešavanja smrti tokom ekspedicije, NASA jeste. Astronaut Kris Hadfild objasnio je da postoji posebna grupa ljudi koja radi na rešavanju nekih osnovnih praktičnih problema: koliko brzo bi se telo raspalo, kako se nositi s neprijatnim mirisom, na koji način bi bila obaveštena porodica preminulog, kako bi se s tim nosila kancelarija za odnose s javnošću itd.

Komentari

Povezani članci